U svakodnevnom ste govoru nekada zasigurno čuli riječ „homofobija“. Pojedini ljudi prozivani su homofobima, ali što to zapravo znači? Homofobija (od grč. homós što znači isti, jednako i phóbos što znači strah) jest termin kojim su označeni strah i averzija prema osobama homoseksualne orijentacije, uključujući i osobe koje su tako percipirane. Pojedinci koji se deklariraju kao homofobi imaju izraženu antipatiju prema osobama LGBT (Lesbian, Gay, Bisexual and Transgender) zajednice, točnije, ne odobravaju njihovo djelovanje niti se mire s njihovim postojanjem. Promoviraju heteroseksualnost kao jedini legitimni oblik ljudske seksualnosti. LGBT (ili GLBT) jest kratica koju je standardizirala i usvojila većina aktivističkih skupina. Odnosi se na kolektivnost lezbijki, gay, biseksualnih i transrodnih/transseksualnih osoba. U Hrvatskoj i susjednim zemljama navedeni akronim u upotrebi je od 2003.godine, a njegovo ishodišno postojanje traje od 90-ih godina. U suvremenoj upotrebi termin LGBT odnosi se na različitost seksualnosti i kultura na osnovi rodnog identiteta.
Pojedini intelektualci koji su nepristaše djelovanja LGBT-a navode kako je „homofobija“ samo termin za političko etiketiranje jer u psihologijskoj i psihijatrijskoj struci ne postoji bolest pod tim nazivom, stoga je upitno koliko je točno govoriti o „fobiji“ kao takvoj.
Ipak, deklarirala se homofobija kao strah od homoseksualnih osoba ili samo kao nesklonost prema njima, činjenica je da je njezino postojanje prisutno i da stvara velik problem u našem društvu. Brojne su rasprave o tome koliko prava trebaju dobiti članovi LGBT zajednice i koliko se zapravo (ne)trudimo osigurati njihovu ravnopravnost u društvu. Pojam homofobije seže još od najranijih povijesnih izvora – od davnina se homoseksualni čin smatrao najtežim moralnim prijestupom, a prijestupnici su bili podvrgnuti javnom sramoćenju, izrugivanju i najtežim oblicima kazne. Kako je ljudsko društvo napredovalo i kako su se povećavala znanstvena dostignuća, tolerancija prema istospolnim odnosima svakako se povisila, ali u nekim je zemljama i dalje prisutna kao „tabu tema“ ili kao oblik velike sramote. To je uglavnom problem zemalja tradicionalnijeg ustrojstva i zemalja u kojima Crkva ima veći utjecaj. Zanimljivo je ipak kako je prva zemlja u kojoj su istospolni brakovi izglasani referendumom baš Irska, gdje je većina stanovništva katoličke vjere (koja je izričito protiv spominjanih skupina). Hrvatska se, po tom pitanju, smatra prilično zaostalom zemljom, gdje većina naroda ne podržava LGBT zajednicu niti se miri s činjenicom da član njihove obitelji ili netko blizak bude dio nje. Stoga je jasno koliko su mladi ljudi homoseksualne orijentacije ograničeni pritiskom okoline pa i same vlasti. Neki će roditelji na pitanje „ Što bi učinili kada bi vaš sin/kćer izjavio/la da je gay?“ odgovoriti kako je to sasvim normalno i da je njihova roditeljska dužnost prihvatiti svoje dijete takvim kakvo jest i podržati ga u svemu. Ipak, više je onih koji na takvo pitanje niti ne žele odgovoriti jer ga smatraju smiješnim, neprirodnim i, štoviše, apsurdnim. Prisutne su tri najčešće situacije kada dijete roditelju priopći svoju homoseksualnu orijentaciju:
- Izbacivanje iz kuće od strane roditelja
- Roditelji ga saslušaju i prihvaćaju, ali ne odobravaju da o tome govori vani, utječući na njega da glumi "straight" osobu
- Nijekanje onog što je rekao, tj. konstantno ih treba prisjećati da je homoseksualne orijentacije
No, više nije riječ samo o nerazumijevanju obitelji i antipatiji okoline. Mladi su danas izloženi brojnim predrasudama, strahu i mržnji, a netrpeljivost „homofoba“ manifestira se na različite načine i čini ih žrtvama verbalnog maltretiranja pa i fizičkog nasilja. Postoje zakoni protiv diskriminacije koji bi homoseksualnim osobama trebali omogućiti zaštitu, no oni navode kako se radi samo o „slovima na papiru“, dok je stvarni život sasvim druga priča. Ono što oni traže jest samo pravda koja će im omogućiti potpunu jednakost u društvu. Brak i životno partnerstvo su im važni, ali ono što je bitnije jest stvaranje uvjeta za „ coming out“ – izlazak iz sjene i otvoreno progovaranje o vlastitoj seksualnosti. Danas postoje mnoge udruge koje se bave promicanjem prava LGBT članova i u Hrvatskoj i u svijetu (npr.na Filozofskom fakultetu u Zagrebu osnovana je LGBT inicijativa za promicanje prava LBGT studentica i studenata) , ali najvažnija je ustrajnost i pomicanje vlastitih okvira. Mlađa populacija, zbog konzervativnog odgoja i sredine u kojoj živi, često ima negativne stavove kojima dodatno potiče daljnje širenje negativnosti i netolerancije. Pružiti podršku osobi koja ima strah od reakcija okoline, biti posrednik koji će njezine stavove prenijeti ostatku mladeži kroz humor i tako izgraditi pozitivan stav i pobijanje predrasuda - koraci su koji mnogo znače. Mladi su ti koji mogu najviše pomoći, ostvariti promjenu koju žele vidjeti i olakšati život onima koji su „drugačiji“ kako bi postali jednaki.